„Lux in tenebris“ — Terakota iz fundusa kiparske kolonije Ostrožac
18.05 — 01.06.2016.
LUX IN TENEBRIS / SVJETLO U TMINI
Sljedeće godine navršit će se punih pola stoljeća od prvog skulptorskog simpozija koji je organiziran u Bihaću 1967. godine. Nakon dvije godine kolonija se seli u Ostrožac gdje se zadržava sve do naših dana. Za ovo vrijeme isklesano je u kamenu Bihacitu preko stotinu i dvadeset skulptura koje su radili umjetnici od Japana do Norveške a najviše sa prostora bivše Jugoslavije. Bez svake sumnje djela nastala u ovih skoro pedeset godina predstavljaju najznačajnije umjetničko blago našeg kantona koje krasi prostore u Bihaću, Cazinu, Petrovcu a najveći dio u zidinama srednjovjekovne utvrde Ostrožac, gdje je oformljen park skulptura jedinstven u svijetu. U toku saziva kolonije iz 1988. godine umjetnik Ivo Jandrić je poželio da se iskaže u oblikovanju gline koju su koristili u Tvornici opekarskih prozivoda u Cazinu. Tako je nastala prva terakota pod nazivom „Vrt čudnog rastinja“. Umjetnik kao da je imao viziju onoga što će uslijediti u godinama poslije. Naime, nakon njega i mnogi drugi umjetnici su dolazili u tvornicu i modelovali u ovom iskonskom materijalu koji se koristi još od prapovijesti. Tako je ovaj „vrt“ rastao i rastao do nekih pedesetak radova, koje imamo priliku po prvi put, vidjeti na jednom mjestu. Ove terakote po umjetničkoj vrijednosti nimalo ne zaostaju u poređenju sa skulpturama u Bihacitu. Naprotiv, ovo je na neki način sublimirana energija koja se kroz umjetnikove prste taktilno prenosi u samu strukturu rada. Zbog toga, ova djela puna duhovnosti i snage možemo promatrati kao intimne ispovjesti svakog autora ponaosob. Posebno se to odnosi na terakote nedavno preminulog barda bosanskohercegovačke skulpture Mustafe Skopljaka. On je u nekoliko godina dovodio svoje studente i kolege skulptore u Cazin te na taj način nastala većina iznimne kolekcije, za koju se nadamo se ubudućim vremenima još više obogatiti i biti prezentirana na odgovarajući način u jednoj stalnoj postavci. Na kraju da se vratim na naslov s početka ovog teksta koji sam preuzeo od Ace Ravlića, a kojeg je on upotrebio u kontekstu pisanja osvrta na skulpture nastale u Bihacitu. Smatram da ovaj naslov više odgovara ovim umjetninama koje su i doslovno dosada neopravdano bile u tmini depoa.
Nermin Delić