„Agonija i metamorfoza“ — Amel Hodžić
04 — 14.04.2013.
Amel Hodžić
Amel Hodžić rođen je u Velikoj Kladuši 20.5.1986. godine. Maturirao je u Srednjoj umjetničkoj školi u Bihaću 2005. godine, a diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu
2010. na Slikarskom odsjeku. Član Udruženja likovnih umjetnika Velika Kladuša od
2000. Član Udruženja likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine od 2010. Učestvovao na više kolektivnih izložbi i likovnih kolonija.
SAMOSTALNE IZLOŽBE:
2000. – osnovna škola “25. novembar” – Velika Kladuša, BiH
2004. – Centar za kulturu novo Sarajevo – Sarajevo, BiH
2004. – Centar za kulturu Velika Kladuša – Velika Kladuša, BiH
2005. – Centar za kulturu novo Sarajevo – Sarajevo, BiH
2005. – Centar za kulturu Velika Kladuša – Velika Kladuša, BiH
2010. – Galerija Akademije likovnih umjetnosti – Sarajevo, BiH
2010. – Hala “Hasan Kikić” – Sarajevo, BiH
2009. – nagrada za slikarstvo Raiffeisen BAnK – Sarajevo, BiH
Ulomak iz kritike: osvrt na slikarski ciklus
AGONIJA I METAMORFOZA AMELA HODŽIĆA
Tjelesa sabijena u slikarsko platno, na granici ljudske izdržljivosti, bezuspješno pokušavaju izaći kako ne bi svjedočila agoniji u svoj njenoj grozoti. ta tjelesa uhvaćena su lucidnom umjetnikovom kreacijom i imaginacijom u okvir slikarskog platna, koji se doima kao čvrst metalni kavez za koji su oni sudbinski vezani, dovedeni na rub egzistencije, bez mogućnosti da se odupru toj tragediji, u kojoj su se našli protiv svoje volje.
istina, ne može čovjek da se ne ot – me utisku da umjetnik duboko doživljava i suosjeća s tim tjelesima svu tu bol, očaj i bijes. zahvaljujući svojoj bezgraničnoj imaginaciji u poistovjećivanju sa svojim likovima, skoro da možemo reći da su njegova djela produkt dubokog i iskrenog nagonskog slikanja. tog nagona koji ga je proganjao duže vrijeme i unosio nemir u njegovu dušu, da bi napokon sazrio i doživio svoj konačan oblik i, u svoj svojoj snazi, eruptirao. on, kao umjetnik, morao se s njim suočiti po svaku cijenu, prenoseći ga svojim slikarskim govorom, u punoj žestini i dramatičnosti, na platno.
ovakav pogled tjera nas da ta tjelesa stavljamo u poziciju subjekata a ne objekata njegove umjetničke preokupacije.
između oslikanih tjelesa i umjetnika postoji tako izražajna i jaka direk tna veza, lišena svih mogućnosti da um jet nik pravi bilo kakve kompromise u svom slikarskom poimanju odabrane tematike, kako bi ugodio gledaocu ovih slika.
imao sam to zadovoljstvo da ga, u nekom periodu, promatram u radu na ovom ciklusu slika i da budem svjedok te grozničave i bespoštedne borbe koju je umjetnik duboko proživljavao u sebi. Kao svaki umjetnik koji se nađe pred izazovom prazne bjeline slikarskog platna, on je uspijevao, neviđenom la koćom, rješavati slikarske površine svojim umjetničkim nagonom, lišen svih skrupula koje su ga opterećivale.
U njegovim slikama suočavamo se s potresnim scenama pokušaja bijega likova iz vlastitog izlomljenog tijela u utjelovljenju u drugi oblik života, u drugo, manje nesretno biće. Bačena na platna u svoj njihovoj žestini, ova tjelesa doživljavaju pred našim očima krutu metamorfozu, prijeteći u grču i kriku svoje boli, izobličavanje vlastitog tijela tako da u tim slikama osjetimo probijanje i krckanje polomljenih kostiju koje izlaze iz tijela uz izlijevanje tople, krvi iz otvorenih rana, koje nas opominju da živimo u vremenu propasti malog čovjeka u društvu u kojem su svi moralni i ljudski kriteriji, na kojima je živjela naša ljudska civilizacija, pali i nestali unepovrat.
nesumnjivo, umjetnik je ovim ciklusom slika uspio, zapravo, izvršiti psihološku obdukciju bola i agonije kroz koju prolaze njegovi likovi, na jedan izuzetno kvalitetan i originalan slikarski način, svojstven samo njemu. ta umjetnikova dosljednost, iskrenost i originalnost u svom slikarskom izričaju daju njegovim djelima definitivan pečat nesumnjivog umjetničkog kvaliteta, kojeg će svakim narednim svojim umjetničkim ciklusima ne samo potvrđivati već, po mom dubokom uvjerenju, i dalje razvijati i pojačavati, jer on ima slikarski kvalitet i moć da u tome uspije, ne samo na svoju radost već i na moju, i na radost mnogobrojnih poštovalaca njegovog slikarstva, kojih je svakim danom sve više i više.
Pred njegovim umjetničkim djelima iz ovog ciklusa čovjek se suočava s vječitim i univerzalnim pitanjima: Gdje je Bog u svijetu ispunjenom neizrecivom boli? Ako je Bog svemoguć i pun ljubavi, zašto u svijetu i dalje postoji bol i zlo? Razumijevajući bol njegovih likova i prihvaćanjem njegovih poruka, podsjeća nas da se, kao ljudi, ne smijemo fatalistički prepustiti toj agoniji, već da moramo u sebi pronaći snagu da joj se aktivno odupremo svim svojim bićem i sredstvima. Mijenjajući ovaj svijet boljim svijetom, vraćamo se Bogu milosrđa i ljubavi, u kome nalazimo nadu i iscjeljenje.
Predsjednik Udruženja likovnih umjetnika Velika Kladuša talić Mirsad Cici