Samir Hažbić
8 — 29. 4. 2022.
Obradovalo me što se moj dugogodišlji kolega i prijatelj Samir Hažbić, konačno predstavlja samostalnom izložbom u JU “Gradska galerija” Bihać. Skupa smo pohađali Akademiju likovnih umjetnosti u Sarajevu, pa je to još jedan razlog više što sam veoma rado sam prihvatio njegovu molbu da napišem kratak osvrt o ovoj izložbi.
Obično je za pisanje osvrta ili kritike o nečijim djelima potrebno uspostaviti određenu distancu u odnosu na autora, i svesti nivo subjektivnog na minimum, što daje pretpostavku da se može dati objektivan sud o samim djelima. U ovom slučaju smatram, da je to što Samira osobno poznajem i što njegov rad pratim još od studentskih dana do danas, ustvari prednost. Prednost je zbog toga što je nemoguće odvojiti Samira kao osobu, odnosno njegov habitus od njegovih djela.
U vremenu sveopćeg sivila, duhovnog i moralnog posrnuća čovječanstva, kontaminiranog konformizmom i materijalnom pohlepom, Samirove slike iz te društvene tmine i posrnuća izranjaju, kao blistava promišljanja o univerzalno lijepom. On ljepotu pronalazi u svemu što promatra i na taj način uspostavlja kontrapost ružnoći i nemoralu u koje smo kao drušvo uronjeni.
Njegove slike nisu isprazni odrazi vizualnih senzacija iz okruženja, već su izraz dubokih, gotovo poetskih izraza iskazanih kistom i bojom.
Samir Hažbić je rijedak primjer nepotkupljivog, konzekventnog i marljivog umjetnika, koji djeluje i stvara, tiho, povučeno, bez težnje za društvenim priznanjima i slavi kratkog daha, već govori jezikom emocionalnosti i neposrednosti umjetnosti u pravom smislu te riječi. Povratkom u rodno Jajce, nakon završetka školovanja, Samir nije dopustio da ga različiti utjecaji pokolebaju u izboru motiva i načinu izvedbe svojih radova. Ostao do kraja vjeran onome što je tolike godine pomno gradio, koloristički raskošnoj paleti sa vješto iznijansiranim valerskim tonalitetima i realistički prikazanim i prepoznatljivim motivima, detaljima i cjelinama. Izborom motiva iz stagog Jajca i okoline, vrlo nadahnuto, jezikom modernog umjetnika, na svoj prepoznatljiv način vraća nam život prošlosti u sadašnjost i donosi duh i ambijent “stare bosanske čaršije”.
Njegova filozofija rada i životnih istina zasniva se na gotovo izumrlom etosu kontinuiranog poštenog rada, iz kojeg crpi, ono što bismo kolokvijalno nazvali inspiracijom. Upravo iz toga kontinuiteta rada, razvio je vlastiti osebujan stil i ostao apsolutno dosljedan sebi i svojim likovnim svjetonazorima temeljenim na izvrsnom crtežu i daru za uočavanje, prepoznavanje, miješanje i nanošenje boje, koje odlično integrira unutar svake slike pojedinačno. Samirova virtuozno izvedena djela ne simuliraju stvarnost, već specifičnom simbiozom poetičnih, stiliziranih i realističkih komponenta stvaraju novi, da ga tako nazovem, “kolorističko-poetski realizam”. Svijet Samirovih slika je predivan, miran i idiličan. One kao da su iz nekog drugog svijeta u kojem nema ničeg ružnog, lošeg i mračnog.
Pored slika sa motivima Jajca i okoline, Samir uporedo radi i portrete na kojima je razvio prepoznatljiv rukopis, koji na neki način “karikaturalno” u pozitivnom smislu te riječi, ističe karakter portretisanih likova.
Na poluapstraktnim slikama koje za motiv imaju prepoznatljive znamenitosti različitih gradova Samir nanosi prigušene boje, tretirajući ih gotovo kao skulpturu, tako precizno i slobodno da u isto vrijeme stvara i naturalistički i apstraktni prikaz gradova.
Samirove apstrakne slike nisu proizvod slučajnosti, već rezultat kontinuirane geneze, sa prepoznatljivim tehničkim karakteristikama i snažnim autorskim pečatom.
Na kraju, Samiru želim puno uspjeha u budućem radu i želim da nas obraduje novim djelima neprolazne likovne kvalitete, što je poznavajući ga sasvim izvjesno.
dr.art, Meho Čaušević