Mehmed Klepo — (2020 — 2024)
MEHMED KLEPO – POSTOJANOST TRAGANJA
Maja Abdomerović
Već duze od 40 godina Mehmed Klepo je prisutan na bosanskohercegovačkoj
likovnoj sceni. Nenametljiv, samozatajan, skroman. Ne buči sa društvenih mreža, ne reklamira se ,,društveno-političkom angažiranosću”, ne priređuje grandiozne ,,projekte”. Klepo slika, stvara, istrazuje, traga. U svom traganju je postojan i uvijek autentičan. Klepo je SLIKAR koji i dalje vjeruje u autonomiju slikarskog Čina i samog slikarstva, kako je to još 1985. godine primijetila Miroslava Gasparović-Dipa.
O Klepi su proteklih decenija pisali najznačajniji bosanskohercegovački likovni kriticari, ističući uvijek njegovo virtuozno vladanje likovnim elementima, koje poput kompozitora sklada nekada sa vise ekspresije i dinamicnosti, nekada smireno i studiozno, gotovo Skolski, ali uvijek svjesno iskontrolirano.
Cikluse gradi jedan na drugog ili bolje, jedan iz drugog, varirajuci ,mnostvo malih svjetova”, kako ih naziva Meliha Husedzinovic, gradeci od njih nove svjetove, nove cikluse. Tako i ciklus slika nastao 2023. godine sublimira u sebi Klepina traganja iz prethodnih nekoliko godina. Educirani slikar u njemu, koji je prosao proces ,,Metamorfoze”l i pokazao da izvrsno vlada znanjem iz istorije slikarstva, u ovom ciklusu na platnima susrece Rothka i Rauschenberga. Klepo obojena geometrijska polja kombinira/,Combines” sa upotrebljenim, istrosenim, nadenim predmetima – krpama za brisanje kistova prilikom slikanja. Neke aplicirane (lijepljenjem ili sivanjem) bez intervencije umjetnika, a neke doslikavane ili docrtavane. Od navedenih elemenata gradi čvrstu i discipliniranu kompoziciju koja nosi platno. Tu kompozicijsku čvrstinu na marginama dopunjava svojom već prepoznatljivom ,licnom piktografijom” koju u osnovi ine geometrijski oblici. Tom svom uobicajenom repertoaru pridruzuje i ljestve, koje su se kao motiv veé pojavljivale u ranijem ciklusu slika i crteza (ali i asamblaza). Simbolicki potencijal ljestvi kao motiva kreée se od onog religioznog, o prici o Jakovovom (akubovom) snu u kojem se po ljestvama uspinju i spustaju andeli (meleci)- posrednici izmedu sna i jave, nebeskog i zemaljskog, preko tenje za dostizanjem
cilja do spustanja do najniih dijelova svijesti. Ove Klepine ljestve, analizirajuci njegov cjelokupni opus, mogle bi predstavljati sve navedeno. Polozene i nizane jedne uz druge, mogu tvoriti i prugu,,,uskotracnu do Foce”, kako je u Sali rekao Klepo. Pruga kao teznja za odlaskom, za daljinom, za putovanjem. Već je spomenuto kako je ciklus ,,Metamorfoza” jedno od ishodista kasnijih Klepinih traganja. Putevi kojima su ga vodile ,,metamorfoze” doveli su do toga da se kasnije cesce i vise poigrava sa jutom kao materijalom koji ne sluzi samo kao slikarska podloga, veé i sam slikarski materijal. Na juti Klepo grubim zasivanjem probranih kvadratnih komada rabljenih krpa stvara patchwork od svjesno odabranih, ali slucajno nastalih, ostataka slikarskog procesa. Kvadratne strukture koje ispunjavaju plohu sretali smo i u ranijim Klepinim
ciklusima i to sve govori u prilog navedenom, da je Klepo slikar postojanosti u vjecnom traganju.